Saturday, December 31, 2011

Na slavlje pa opet u divljinu..

Setamo jucer gradom, kad napadne nas Tigar.. Ja sam mu se bacila oko vrata i drzala ga dok ga je Asja tukla, sredili ga, pa oko vrata i kuci pjevajuci.. Pusa mama :)


Inace, dodala nesto slika na prosli blog, pa pogledajte... http://malaysiaborneo.blogspot.com/2011/12/majmuni-sarawaka-cuvajte-se-ovo-je-rat.html

A nas eto u Sabahu.. Pa samo kratko javljanje dok ne odemo na proslavu Nove Godine.. negdje.. Jucer stigle u Kota Kinabalu, a nakon Sarawaka koji je tako umirujuc i divlji istovremeno, bilo bezveze.. Ko dosadan grad na Hrvatskoj obali sa zmazanijim morem. Otisli na izletic do otoka preko puta na kupanje, isto nista posebno u usporedbi s onim sto nas ceka, zabavno bilo samo gledati ogromne varane (divovski gusteri) kako setaju po plazi i ne boje se nikoga, skoro na metar udaljenosti pridju.. Nismo ratovali s njima. Uglavnom, cijeli K.K. nam bio preturisticki, a mi zakljucile da bi prije mora jos malo divljine, tako da nas eto danas nakon cijelog dana voznje u Sandakanu (jos jedno mjesto na obali, sjevernije, na Sulu sea), odakle cemo sutra na Kinabatangan river cruise, 2 dana 1 noc.. To je ogromna rijeka gdje je isto hrpa divljih zivotinja - idemo s vodicem i s brodom.. Vidjele smo brosuru za ponudu - edukacija prezivljavanja u djungli, traje 5 dana i ucis sve, kako si izgraditi staniste, loviti zivotinje s pljucom, palit vatru bez upaljaca.. pa nam zao sto ovaj put nemamo dovoljno vremena, sve to vode neki plemenski ljudi tamo..
Nego bez sale, stvarno nas uzela obje ta divljina, meni je po podrazajima dozivljaj slican Africi, samo drugacije klimatsko podneblje.
Borneo Capoeira
Dan u K.K. zavrsio treningom capoeire koji sam vodila nekoj lokalnoj ekipi tamo i bilo je skroz super.. u nekoj otvorenoj hali, oni bili presretni i pod tremom od uzbudjenja i strasno pristojni i onako tipicno Azijski sramezljivi.. Al divni..

Sad smo u nekoj prijelaznoj fazi zadnja 2 dana, promjena lokacija i slicno, sto bi sutra trebalo zavrst, da se opet prepustimo dozivljajima.. A onda u toj fazi valjda odlucile da je sad vrijeme da nam se dogode sve gluposti sto mogu, da odemo ciste u Novu Godinu. Pa tako Asja ima kvrgu na glavi jer kad je spavala u busu, a bus zakocio, se bubnula glavom u prozor.. Jucer nas ozenila zlocesta teta na Night Marketu, jer glupace nismo pitale za cijenu, pa nam naplatila jednog skampica 50kn, tako nam treba, da se podsjetimo malo da smo izasli iz raja.. I tako hrpa nekih sitnica, a favorit je moja kupovina duriana danas.. Durian je voce koje raste svugdje u tropima, ima ga hrpe i izgleda ko velika dugoljasta dinja s bodljama. Oguli se pa je unutra plod koji se jede.. Uglavnom, ja dosad gdje god bila, durian nikad probala, ne znam zasto. Al sjecam se da sam jednom pricala s Nausicom (onom Anom) o tome, pa da ona je probala, samo se danas nisam mogla sjetit sto je to bilo receno o tom vocu.. I danas na nekom stajalistu gdje durian prodavali izasla ja van po malo voca, skoro zakasnila natrag u bus, otvorim taj paketic i sjetim se sto je Nausica rekla.. Da to voce smrdi ko kuga. I tako, otvorila, zasmrdila cijeli bus, zatvorila i spremila iznad glave, a bus smrdio do sljedeceg stajalista.. Kad izasli, ne mogu se ja sjetit jel bilo receno da je fino ali smrdi ili nesto drugo.. E pa nesto drugo, ima okus isti ko i miris.. Srecom rijesili se tog duriana da voznja dalje bude podnosljivija..

I eto nas pred tusiranje i u potragu za nekom proslavom, a sutra povratak prirodi.


Sretna svima Nova Godina!!

Wednesday, December 28, 2011

Majmuni Sarawaka cuvajte se... OVO JE RAT!!


Kad se nadjes na divljoj rajskoj plazi, oko tebe nikoga, samo ogromne stijene koje izviru iz vode i stoje na pijesku jer se voda spustila, i samo djungla ti iza ledja.. i napadnu te majmuni, pa nakon prvotnog povlacenja i straha jer, fakat ih je puno, a nas smo 2 zene, same, osjetis neku svoju divlju stranu, koja naravno ide iz samoobrane i zelje da obranis svoje stvari, pa napadnes ti njih, vristeci i trceci prema njima po plazi sa komadima grana u ruci.. i izadjes kao pobjednik.. e to je osjecaj.. slijedi samo da pocnemo pivu otvarat zubima i zmijama odgrizat glave.. ovo putovanje malo je vise od samo turistickog, skoro pa postaje i avantura ...  :)

Tesko mi je uopce poceti jer od zadnjeg pisanja nas zivot je bio toliko bogat, pa se prije 4 dana cini kao 4 tjedna.. Nista, nego redom.. Ispravak zadnjeg bloga.. didgeridoo nije kupila Marina nego njen frend.. I Tadeja, Marina je iz Kikinge, porucuje ti Asja.. I mama - Ana je jedno malo prase koje voli puno jesti, pa ju zovem piggletic. A komentari - nisam ni znala a nemam opciju da dozvolim komentare i za one koji nisu google useri, pa mi je zao.. sljedeci put cu neki drugi server odabrat..  I Kuala Lumpur.. odavde s Bornea gledajuci, nema nikakvog smisla...

Da, stigle mi u Kuching, najveci grad na Borneu i 4. po redu u Maleziji.. ne djeluje tako.. Borneo - Malezijski dio, sastoji se inace od 2 dijela, Sarawak - jugozapadno, tu smo sad, a poznat po djunglama i plemenima koja jos tu obitavaju... i Sabah (dijeli ih Brunei koji je drzava za sebe - tu ne idemo) - poznat po plazama, planini Mt. Kinabalu, jos djungli i bogatom podvodnom svijetu..

Kuching.. je mjesto s kojeg se ne veselis da odlazis, cak niti ako ides na plaze.. Caroban.. Otkad dosle ovdje, kao da smo u nekom drugom svemiru, ljudi koji djeluju kao poluindijanci (mjesane rase, kinezi, filipini, malayci..), nasmijeseni skroz, opusteni skroz, cisto, uredno, mokro stalno, na rijeci, a okruzen opet zelenilom, ulice se sastoje od jedne do druge nabacanih malih radnji, od mjesta za jesti, do nekih obrta, stolarija, a sve minijaturno.. zastori na kucama i dizajn - borneo style, kao sto kod nas izgleda npr neki Bali shop, tako ovdje izgleda cijeli grad.. Da pojasnim mokro.. ovdje je kisna sezona, sto znaci da u tropskom raju svako malo padne kisa.. To za putovati inace nije bed, jer kad pada, mozes normalno hodati jer su stvarno sitne kapi, a svako toliko opet neko sunce probija.. osim kad je bas pljusak.. sto ovdje u Sarawaku nekad bude.. zapravo bude svako toliko, osjetili smo zasto se te djungle zovu rainforrest.. A vjerovali ili ne, ta kisa u ovom okruzenju ovdje je naprosto savrsena kad pojaca mirise tog svog zelenja sto raste okolo i pomijesa to sa vlagom koja je ionako stalno tu, kisilo ili ne.. I stvarno stvarno cisto.. Hranu bolje da ne spominjem, jer je bolja nego igdje ikad, imaju neka neobicna jela, totalno raznovrsna i neusporediva s icim dosad probanim.. bez pretjerivanja.. hrana je na ljestvici na vrhu! I cajevi.. koji mogu biti i hladni, od nekog bilja savrsenog izgledaju kao pravi vjesticji napitak..

Prvi dan kad stigle obiljezio je veliki pljusak poslijepodne koji je trajao, pa si Asja i ja kupine kabanice u 7 elevenu (Azijski Konzum), roze kabanice i onda ko 2 praseta se gegale tako roze gradom, urnebesno je bilo smijesno zaista biti u tim kabanicama jer ucine covjeka da zbilja glupo izgleda.. Pigleticu, tebi bi se svidjelo..
Drugi dan zasjalo i sunce i sunce te cini da izgoris kroz oblake u jako kratkom vremenu.. Jako! Pa si kupile kremu za suncanje koja ce kasnije odigrati kljucnu ulogu u nasim avanturama... Kupiti kremu za suncanje bio je dosta velik problem, mi htjele neku Niveu faktor 20, a ovdje sve faktor 50 i plus, s tim da vecina u sebi ima sredstvo za izbjeljivanje.. Oni si bas ne vole da pocrne.. Pa na jednom jedinom mjestu nasle tu Niveu..
Ovdje inace sve ovisi o prirodi, rijeka je mocna, pa kad pada kisa, a pada cesto, nekad se ne moze prijeci.. a s druge strane rijeke drugi dio grada, usred djungle i sa nekim historijskim zgradama koje sada sluze vladi.. Markov trg u djungli.. I jos za spomenuti u Kuchingu prije nego odemo u Bako nacionalni park, je nas guesthouse u kojem se smjestile, koji vode 2 indijanca, jedan svako toliko svira gitaru ispred, nosi iron maiden majicu i savrseno se uklapa uz crvene zidove i cijelokupni dizajn..

Divlji raj... plaza 1.dan
Bako national park
Bradato prase na plazi
Je Lost paradise, one na vrhu opisane pustosi od plaza sa ogromnim stijenjem i djunglom koja je naprosto nesto sto cini plazu da izgleda mocno.. jako.. more - south china sea, nije bas za kupanje, a niti plaza za postavit lezaljku i suncobran.. U Bako se ide busom iz Kuchinga, pa onda barcicom - kroz rijeku u more,  jos pola sata.. Mala digresija - ljudi ovdje su tako dobri i srdacni, naprosto za nista ne pokusavaju varati, pa nam je do tog mjesta odkud ide brod tip htio uvaliti da idemo nekim kombijem i to je izgledalo ovako: vice i nudi nagovarajuci - vozim vas sutra obje za 30 novaca, mi kazemo - ali mi smo mislile ici busom, a on kaze - a, ok, evo ovdje vam je bus i on vas kosta 3,5 novaca.. Nikad to jos dozivjela u 3.svijet zemljama..  Nego.. Bako.. na putu brodom stalo mi srce prvi put taj dan.. Valovi ludi, a mi na nekoj barcici idemo usred nicega, te barke ne voze bas stalno, jer ovise o plimi i stanju mora, pa je rizik bio uopce doc tamo, jer nikad nije sigurno hoce li more biti dovoljno sigurno taj dan.. i zadnje voznje budu oko 2 popodne, poslije toga more podivlja.. A divljalo je i to jutro, stvarno me u jednom trenu bilo strah.. Al vrijedilo apsolutno, jer tamo gdje smo stigli je jedno od onih mjesta koja se urezu i ostaju tako urezana.. jer su van vremena i prostora.. Kako je ta cijela djungla tamo nacionalni park, spavali smo tamo jednu noc.. A poludivlje bradate svinje u kompletnim obiteljima setaju oko parka i pasu travu stalno! Inace, vrijeme je da je sve puno mladunaca svih zivina..
Puno opasnosti ima zaista, svako toliko znak upozorenja.. krece sa cuvaj se krokodila, pa cuvaj se da ti kokos ne padne na glavu, pa taman kad ufotkala znak cuvaj se majmuna, okrenem se i panika, pored mene divljak, zgrabio Asjinu colu i pobjeze.. Zgrabio ju sa stola naravno.. Tad nam je to jos bilo smijesno, pa smo se jako smijale, dok se on nacejavao par metara dalje.. Pazi, majmun ti ukrade kolu.. i do zadnje kapi je iskapi..
Recepcija, restoran i sav smjestaj je na toj plazi na kojoj brodic nas ostavio, a u samom parku ima hrpa staza po kojima onda mozes ici kroz djunglu do odredjenih lokacija, staze traju od pola sata, do cijelog dana..
Odlucile se za jednu plazu 2,6 km daleko, a pokazala se najbolja dosad investicija kupovina za 15 kn gumenih shuza za hodanje kroz sumu (jer stalno je sve mokro u rainforrestu), a shuze niti zuljaju, niti propustaju vodu, a toliko su umjetne da niti ne smrde :)
Mjesto zlocina nakon majmunske pljacke
Put kroz djunglu opet put kroz divlji raj, samo Tarzan nedostaje, pa izasle na tu plazu, najmocniju od svih prije i poslije i zakljucile da mozemo umrijeti koliko je lijepo.. I copori majmuna samo oko nas, po tim stijenama se veru.. Malo se izgubile po plazi svaka na svoju stranu, bauljale i upijale svijet oko sebe, pa nakon kojih sat dva zakljucile da bi mogle i natrag krenut, dug je put do doma.. Eto nas do mjesta gdje su nam bile stvari - koje nam je cijelo vrijeme bilo u vidokrugu, a tamo pustos.. Majmuni nam ukrali kekse, a uz to sve pobacali, frajeri mi kabanicu izvadili iz torbe dok pretrazivali torbu, Asji cigarete potopili, torbu smocili, katastrofa.. I jos nam smijesno, al malo su nam i glupi vec ti majmuni.. koji opustosili i otisli.. Dok Asja susila svoje stvari, sta ce Tena nego priblizit se majmunu i fotkat ga.. I ja par koraka blize, on par dalje, pa tako malo po malo, dok ne skuzila neku odrasliju majmunicu - permisivna majka koja svojoj djeci ne postavlja granice nego ih ohrabruje da kradu, a ta majmunica stala i zagledala se u mene.. Pa jedna fotka i ucini se meni da ona ima neki napadacki stav.. Bila sam bar 7 metara daleko.. Pa gledam ja nju, ona mene i krene ona prema meni, potrci cak.. namrstena.. E, srce stalo drugi put taj dan, a scena je bila za vidjet kako trcim po toj divljoj plazi i derem se Asjoooo.. napada me majmun!!!  Majmun odusto, a i Asji stalo srce jer ona cula da se derem da me napada tigar..U bijegu mi ispala voda, pa majmun opkolio vodu, a mi zedne kuci..
Uglavnom, stigle taj dan sretno kuci, a popodne sjedeci u restoranu kod recepcije, s pivicom u ruci vidjele najsmjesnija bica na svijetu, proboscic majmune koji imaju veliki nos i nema ih smisla opisivati.. (google it, vrijedi pogleda)
Neprijatelj broj 1 - par sekundi prije napada
Te noci htjele jos ici na nocni trekking koji vode rangeri koji tamo rade, ali padala kisa, pa nazalost propustile..
Klasika
Moja super gumena shlapa sretno spasena iz gutajuceg pijeska
A sljedeceg dana, u 2 isle kuci, pa ujutro nakon kave odlucile mi opet setnju bacit do neke samo 0,8 km udaljene plaze, pa opet kroz djunglu do opet malog raja, iako je ona dan prije plaza bila puno puno jaca. Asja uzela par banana a ja neke noodlese u kutijici za van, stale na kamen na plazi i krenule jest.. Kad krece panika.. Hrpetina majmuna sisli svi sa neke ogromne stijene na kojoj su bili i krecu prema nam, ful nabrijano.. i fakat ih ima, a mi same.. I frka panika skroz, pobrale stvari, ostala kora od banane, opet prokleta voda i Nivea kremica.. Ja svoju hranu spakirala brzo.. Pa taj glupi copor majmuna utaborio se tamo, lizu tu bananu, otvara Niveu, pa to lize, e tu puko film.. I eto nas na vrhu bloga.. Skupile oruzje po plazi, nas ce neki majmuni tu tjerat, da ne mogu pojest u miru, bez da oni napadaju.. e nece... Prvi trk prema njima, popracen zvukovima i urlicima dok bacam granje prema njima je bome bio osjecaj.. Jer stanu, pa gledaju, pa tko je jaci taj i tlaci.. E pa mi smo jaci, izmjenjivale se tako u obrani, smjena straze i to, pojele u miru i sretne ratnice otisle kuci.. Putem kuci naravno odlucile drugim putem, preko plaze (po preporuci nekog rangera tamo), pa upale do koljena u  skoro zivi pijesak, koji mi proguto cipelu, da ruku do lakta morala ugurat unutra da ju izvucem, pa u carapama kroz zivi pijesak, vidla nekog velikog gustera (ili malog krokodila) kako trci po plazi, al niceg se vise ne bojimo, neka dodje samo krokodil, rep mu odgrizem :)
Trek kroz djunglu
I udat cu se za Tarzana, a ne znam zasto nam teta na recepciji nije htjela prodati pracku koja tamo stoji..
Proveli jos par sati u rajskim prostranstvima, pa lagano natrag u Kuching - osjecaj stvarnog povratka kuci.. Gdje navecer bila neka kineska procesija i onda kao kineski karneval u Riu - kilometarska kolona sa zmajevima, orkestrima, kineskim Lagartom, u sto boja, oblika i uniformi.. Kineski zmajevi su ogromne lutke koje obuku 2 covjeka - jedan cini prednje, drugi zadnje noge, pa se zatrcavaju po cesti i tamo gdje im netko ostavi neki dar - voce ili slicno, se zalete prema tome i tamo plesu.. Savrsen docek.. a i izasle van da proslavimo pobjedu.. Pa upoznale neku Americko, cesko, spanjolsku ekipu u filipino restoranu od kojeg ce mi gazda danas dati neki svoj duhan, i gdje s jednim od tih stranaca zavrsile na karaokama, gdje upoznale lokalnu ekipu od koje meni najsimpaticnija bila djevojka 22god - pjevacica u usponu i neki 28g decko o kojem svi pricaju kako zna plesati, a on se smijulji sramezljivo i govori, kasnije, kasnije cu.. a Asja si nasla naravno neke 2 nenormalne nove prijateljice i morala ju doslovno odvuc da dodjemo doma :) Pa eto mama, kao sto si pisala, kada ponekad razmisljas sto li ja sad radim - u gradu usred djungle u karaoke baru pjevam Zombie od Cranberriesa..
Sve je naprosto prepuno ovoga..

Slike slijede drugi put, smrzava mi se kompjuter... A mi sutra letimo za SABAH...

Saturday, December 24, 2011

Balkane, Balkane, Balkane moj..

Dragi moji prijatelji i roditelji, svi koji ste me ispracali na put rijecima.. Daj pisi blog da te cujemo, vidimo kako je, budemo u kontaktu.. E pa lijepo je, ali da mi fale dragi ljudi, fale.. I svaka poruka od doma te kad si daleko razveseli.. A ulogiram se na ovo smeche od kompjutera  i 0 komentara na blog.. ni zelje ni pozdravi.. Pa sad nakon ovog bloga, ne pisem sljedeci dok ovaj ne skupi bar 10 komentara.. Da, mama! I lajk na fejsbuku ne racunam.. I Asja porucuje isto.

Nego.. KUALA LUMPUR..

Masjid Jambek - mjesto za molitvu
Petronas towers
Nakon prvog dana sjele Asja i ja onako mamurne od leta navecer na pivu i zakljucile da nas se nije nesto jako dojmio.. Prevelik kaos, bangkok ima bolju vibru i slicno... Dok nije drugo jutro zasjalo sunce, mi se probudile odmorne i bome.. bacile se u pravu turu pa nas se ipak poprilicno dojmio.. Kad sam kao mala gledala film povratak u buducnost, grad iz buducnosti ovako je izgledao.. Skytrainovi, moderni auti, ogromne zgrade.. Stvarno svemirski.. I jako kontrastan, opet ponavljam, jer u svemu tome opet uspijes zaci u neku tipicnu azijsku ulicu, gdje lokalci u mracnim dvoristima spremaju hranu, a mirisi u zraku podsjecaju te da se ovdje definitivno isplati doci i samo jesti..



HRANA
Pick a raznjic
Azijski savrsena, a posebno je dobro sto je toliko raznovrsno, pa treba prvo odabrati hoces kinesku, indijsku ili malaysku, pa onda tek sto ces jesti.. toliko toga, a tako malo vremena za probati sve, a za Kuching (sljedece mjesto gdje idemo) govore kako je hrana tamo savrsena.. Sta je onda ovo, ne znam, ali u svakom sl. bogato.. Chilli im je odlican, kineski, malo na kiselo vuce i od boljih je sto sam probala.. Zanimljivi dodatak jelima - kuhani kikiriki - ko grah s okusom kikirikija... Najbolje dosad bila nam je jucerasnja vecerica, kad smo nasli neki ulicni stand sa izlozenim raznjicima sa nabodenim svim mogucim vrstama sirove hrane, povrca, mesa, morskih plodova, zacinjeno, nezacinjeno.. pa odaberes sto ces i stavis si na tanjur, a onda ti oni ispeku na rostilju pored. Ili ti neke stvari ostave na tanjuru, stvari koje se kuhaju, da si skuhas sam u kazancetu koji stoji na stolu. To je bila sreca najveca..
Piva... skupa! Jako!

LJUDI I ATMOSFERA
Monorail - da vozi brze zvali bi
ga rollercoaster
Ljudi su toliko ljubazni da je to nevjerojatno.. Propitkuju te na cesti odkud si, sto si, prilaze sami da ti pomognu ili tako da popricaju, a sve bez namjere da ista prodaju. Nevjerojatna stvar za JI Aziju, ali ovdje skoro pa i nema onih sto te vuku za rukav, ne moras paziti na nikakve prevare, recimo taxi je odmah na taximetar i taxistu je poprilicno svejedno hoces se voziti ili ne.. Najdosadniji zasad su prodavaci piratskih DVD-a koji te cak 3 puta pitaju da kupis da bi te nagovorili. Ali i oni odustaju na jednostavno NO THANK YOU.. Strasno.. u usporedbi sa Tajlandom, Cambodiom, Vietnamom, gdje hodaju za tobom kilometrima, ovo je cak malo dosadno.. Najvece uzbudjenje je prelazak ceste koji podsjeca malo na azijski kaos, tko je jaci taj i tlaci pravilo i hvatanje rupa medju jurecim autima, jer zeleno svjetlo bas i ne svjetli.. Kako je Danko jucer rekao STVARNO RETKO OVDE BUDE ZELENO.. A tko je Danko saznajte u sljedecem poglavlju...



BALKANE MOJ!!!
Onog prvog dana kad smo stigle, dok tako lunjale po gradu, uletio nam neki malezijac i pita odkud smo.. pa iz HR, i krenuo on KAKO SI, DOBRO, SUPER, JA PRICATI POLAKO HRVATSKI.. Uglavnom, tip prije 11 godina zivio 2 god u splitu, radio kao vozac i sad sav presretan sto moze s nama malo po naski.. Cak i relativno ok prica, skroz smo na nekom jednostavnom hrvatskom pricali dok nas je vodao ko serif prema mjestu gdje smo isle.. To jos nisam dozivjela.. Te prve veceri kad smo na onu pivu sjele, veli Asja - onaj tip koji je prosao meni izgleda ko Dejan- poznanik iz Splita od kojeg smo zapravo dobile mailom pdf verziju lonely planeta. I krene onda malo za njim - i naravno, Dejan i djevojka, pa popili pice nasred Chinatowna u Kuala Lumpuru sa 2 splicana..
Hrvatski medvjedic hrabrog srca
Drugi dan, kako smo setale modernim centrom, naisli na neki izlozbu.. Medvjedici hrabrog srca... Zapravo 220 velikih keramickih medvjeda postrojeni o cijelom malom trgu, a svaki predstavlja jednu zemlju - svaki je druge boje i oslikan, pa je cijela simbolika - svi smo razliciti, za mir u svijetu. Jako lijepo, a naravno da smo nasli i Hrvatskog medu i nagovorili Azijsku familiju da ih slikamo pored :) Jucer navecer izasli malo u nocni zivot KL-a..
U neku ulicu gdje su tako otvoreni kafici, nekad ziva muzika.. Muzika se pusta od Waka Waka, Green day, Macarena i tako... sta hoces.. Dosta fancy zapravo sva mjesta i skupa poprilicno, skuplje nego kod nas.. A pored koga smo sjeli za stol.. u tom kaficu koji smo slucajno odabrale pored svih kafica... Marina iz Vojvodine, Danko i Milosh iz Beograda, Neki Sarajlija pa jos neki beogradjanin... uglavnom, sarolika ekipa koji svi ovdje rade, jedan je arhitekt, ona IT-evka, pa Sarajlija postavlja podvodne cijevi, jedan radi u cementari... Dobro zive kazu, bolje nego doma. Naravno zapile se s bracom Balkancima i suludo kakav je ovaj svijet selo..  MArina iz Vojvodine je u Zgb kupila didgeridoo od Dude.. Naravno, dobr da i Dudo nije bio tamo.. Danas smo isli na neko Jezero, Kuala Lumpurski Jarun, naravno putem sreli opet neke Srbe koji idu za Borneo sutra, kao i mi, tak da nam ne gine pricanje po domaci.. Vise se i ne iznenadjujemo.. ocito da svaki dan nekog moramo srest... Draga Suncana, vidimo se sutra! :-*


EBC capoeira
Inace, bila jucer na capoeira treningu.. Grupa EBC - escola brazileira capoeira... brazilac, prof. pinball vodi skolu, a kontakt dobila od Rafaela iz Bantus capoeira koje nisam uspjela uhvatit.
Uglavnom, nekih 5 godina postoje, nisu losi, a treniraju ko manijaci.. u maloj dvorani koja je otvorena sa svih strana prema van, na uzasnoj sparini sa ventilatorima, kao pravi brazilski favela style trening.. Jedni rade sekvencu nasred dvorane, drugi za to vrijeme pumpaju i skacu uz rub dvorane.. da umres.. Bila je dosta duga roda na kraju i jako mi bilo dobro, srdacni do bola, igrala sa svima.. a pjevali su jako kreativnu valjda homemade pjesmu koja ide: o sin sin sin, o nao nao nao, o lalaelalaela, paranae paranae :)))) Uglavnom divno bilo druziti se s njima, pravi azijski dozivljaj, mislim im se mozda opet javit kad se vratimo u KL..

A mi sutra letimo za Kuching, napokon Borneo i priroda, zanima nas ima li i tamo Balkanaca...
Sretan svima Bozic, a imamo ovdje neki lokalni mobitel, pa nam mozete poslati SMS cestitku na:




+ 6017- 3061258

I PS: Jos smo BUGS FREE :)

Wednesday, December 21, 2011

80% vlage u zraku

S Kanberom u Istanbulu
Stigosmo... I naravno, iako je malezija totalno tehnoloski razvijena zemlja, tipkam po tipkovnici na kojoj postoje samo slova kjhimnbvrw, oznacena fluorescentnim naljepnicama, a ostale sve tipke su samo crne, pa po sjecanju...
Upravo se probudile od popodnevne dremke kojom pokusavamo ubiti jetleg, ovdje je 7 sati unaprijed, a stigli smo u 7 ujutro..
Dobro da smo stigle, skoro ostale u istanbulu - grad je caroban skroz, a Kanber (istanbulski decko od moje prijateljice Ianse) nas je dobro proveo.. Dosle smo u taj istanbul skroz bez volje, sta uopce moramo silazit s aerodroma, a na kraju cemo se morat vratit.. obecale smo bar 20 frajera da cemo doci bas kod njih - u restoran, ducan, na pice.. ako nam pokazu put, a i ako ne pokazu, da ne budu tuzni, jer svi turcini bili su jako tuzni kad su culi da vec sutradan idemo..
Pa eto.. u svakom slucaju taj istanbul bi vrijedio malo duzeg posjeta!

A Kuala Lumpur.. jedan od najzelenijih azijskih gradova, sto se vidi vec na putu s aerodroma prolazeci pored prasuma od palmi... Smjestili se u kvartu Chinatown koji je backpackersko srediste, a sad se spremamo otici napraviti djir.. Guesthouse nam je jako ugodan, sa 2 ogromne iguane kao kucnim ljubimcima i jutarnjom kavom ukljucenom u cijenu.. 30kn po glavi nas dodje noc. Zasad ovaj grad izgleda suludo, pomijesani kinezi, malayci i indijci, s jedne strane ogromni tornjevi, skytrain i moderni kvartovi, a s druge one tipicne azijske krcate kaoticne ulice sa prcvama iz kojih svi moguci mirisi dolaze, ne znam kako cemo svu tu hranu stici probat.. I ti mirisi se izmjenjuju, nisu naravno uvijek mirisi, dosad je najbolja bila kombinacija mirisnih stapica sa smradom susene ribe, pa pomijesano sa smogom..
Temperatura - onako kako treba biti.. vlaga 80%, a s obzirom da nam neka kisica danas pada, uvjerili smo se da je ovdje svejedno padala/ne padala, jer si uvijek jednako mokar.. i vruce ti je.. savrseno!

Najveci strah trenutno su nam BEDBUGS.. to su neke bube koje, kako Lonely Planet kaze, zive u pukotinama u zidovima, pa nocu migriraju na tvoj krevet i izjedaju te...Vrlo slikovito opisano da kad legnes u krevet nije tesko zamisliti.. Ovo mjesto gdje spavamo izgledalo je sigurno, al vidjet cemo sutra :))  Asja ce morat strazarit, samo ona to jos ne zna!

Pusa svima, a mi se idemo stopit s krajolikom...

Friday, December 2, 2011

Travel plan

Karte ... check!

Lonely planet.... check!

Maska za ronjenje ... check!

 Plan puta ... check... vise manje...








20.12. - Zagreb - Istanbul
21.12. - Istanbul - Kuala Lumpur
25.12. - Kuala Lumpur - Kuching
30.12. - Kuching - Kota Kinabalu
09.01. - Tawau - Kuala Lumpur
11.01. - Kuala Lumpur - Frankfurt
12.01. - Frankfurt - Zagreb