Kad se nadjes na divljoj rajskoj plazi, oko tebe nikoga, samo ogromne stijene koje izviru iz vode i stoje na pijesku jer se voda spustila, i samo djungla ti iza ledja.. i napadnu te majmuni, pa nakon prvotnog povlacenja i straha jer, fakat ih je puno, a nas smo 2 zene, same, osjetis neku svoju divlju stranu, koja naravno ide iz samoobrane i zelje da obranis svoje stvari, pa napadnes ti njih, vristeci i trceci prema njima po plazi sa komadima grana u ruci.. i izadjes kao pobjednik.. e to je osjecaj.. slijedi samo da pocnemo pivu otvarat zubima i zmijama odgrizat glave.. ovo putovanje malo je vise od samo turistickog, skoro pa postaje i avantura ... :)
Tesko mi je uopce poceti jer od zadnjeg pisanja nas zivot je bio toliko bogat, pa se prije 4 dana cini kao 4 tjedna.. Nista, nego redom.. Ispravak zadnjeg bloga.. didgeridoo nije kupila Marina nego njen frend.. I Tadeja, Marina je iz Kikinge, porucuje ti Asja.. I mama - Ana je jedno malo prase koje voli puno jesti, pa ju zovem piggletic. A komentari - nisam ni znala a nemam opciju da dozvolim komentare i za one koji nisu google useri, pa mi je zao.. sljedeci put cu neki drugi server odabrat.. I Kuala Lumpur.. odavde s Bornea gledajuci, nema nikakvog smisla...
Da, stigle mi u Kuching, najveci grad na Borneu i 4. po redu u Maleziji.. ne djeluje tako.. Borneo - Malezijski dio, sastoji se inace od 2 dijela, Sarawak - jugozapadno, tu smo sad, a poznat po djunglama i plemenima koja jos tu obitavaju... i Sabah (dijeli ih Brunei koji je drzava za sebe - tu ne idemo) - poznat po plazama, planini Mt. Kinabalu, jos djungli i bogatom podvodnom svijetu..
Kuching.. je mjesto s kojeg se ne veselis da odlazis, cak niti ako ides na plaze.. Caroban.. Otkad dosle ovdje, kao da smo u nekom drugom svemiru, ljudi koji djeluju kao poluindijanci (mjesane rase, kinezi, filipini, malayci..), nasmijeseni skroz, opusteni skroz, cisto, uredno, mokro stalno, na rijeci, a okruzen opet zelenilom, ulice se sastoje od jedne do druge nabacanih malih radnji, od mjesta za jesti, do nekih obrta, stolarija, a sve minijaturno.. zastori na kucama i dizajn - borneo style, kao sto kod nas izgleda npr neki Bali shop, tako ovdje izgleda cijeli grad.. Da pojasnim mokro.. ovdje je kisna sezona, sto znaci da u tropskom raju svako malo padne kisa.. To za putovati inace nije bed, jer kad pada, mozes normalno hodati jer su stvarno sitne kapi, a svako toliko opet neko sunce probija.. osim kad je bas pljusak.. sto ovdje u Sarawaku nekad bude.. zapravo bude svako toliko, osjetili smo zasto se te djungle zovu rainforrest.. A vjerovali ili ne, ta kisa u ovom okruzenju ovdje je naprosto savrsena kad pojaca mirise tog svog zelenja sto raste okolo i pomijesa to sa vlagom koja je ionako stalno tu, kisilo ili ne.. I stvarno stvarno cisto.. Hranu bolje da ne spominjem, jer je bolja nego igdje ikad, imaju neka neobicna jela, totalno raznovrsna i neusporediva s icim dosad probanim.. bez pretjerivanja.. hrana je na ljestvici na vrhu! I cajevi.. koji mogu biti i hladni, od nekog bilja savrsenog izgledaju kao pravi vjesticji napitak..
Prvi dan kad stigle obiljezio je veliki pljusak poslijepodne koji je trajao, pa si Asja i ja kupine kabanice u 7 elevenu (Azijski Konzum), roze kabanice i onda ko 2 praseta se gegale tako roze gradom, urnebesno je bilo smijesno zaista biti u tim kabanicama jer ucine covjeka da zbilja glupo izgleda.. Pigleticu, tebi bi se svidjelo..
Drugi dan zasjalo i sunce i sunce te cini da izgoris kroz oblake u jako kratkom vremenu.. Jako! Pa si kupile kremu za suncanje koja ce kasnije odigrati kljucnu ulogu u nasim avanturama... Kupiti kremu za suncanje bio je dosta velik problem, mi htjele neku Niveu faktor 20, a ovdje sve faktor 50 i plus, s tim da vecina u sebi ima sredstvo za izbjeljivanje.. Oni si bas ne vole da pocrne.. Pa na jednom jedinom mjestu nasle tu Niveu..
Ovdje inace sve ovisi o prirodi, rijeka je mocna, pa kad pada kisa, a pada cesto, nekad se ne moze prijeci.. a s druge strane rijeke drugi dio grada, usred djungle i sa nekim historijskim zgradama koje sada sluze vladi.. Markov trg u djungli.. I jos za spomenuti u Kuchingu prije nego odemo u Bako nacionalni park, je nas guesthouse u kojem se smjestile, koji vode 2 indijanca, jedan svako toliko svira gitaru ispred, nosi iron maiden majicu i savrseno se uklapa uz crvene zidove i cijelokupni dizajn..
Divlji raj... plaza 1.dan |
Bradato prase na plazi |
Puno opasnosti ima zaista, svako toliko znak upozorenja.. krece sa cuvaj se krokodila, pa cuvaj se da ti kokos ne padne na glavu, pa taman kad ufotkala znak cuvaj se majmuna, okrenem se i panika, pored mene divljak, zgrabio Asjinu colu i pobjeze.. Zgrabio ju sa stola naravno.. Tad nam je to jos bilo smijesno, pa smo se jako smijale, dok se on nacejavao par metara dalje.. Pazi, majmun ti ukrade kolu.. i do zadnje kapi je iskapi..
Recepcija, restoran i sav smjestaj je na toj plazi na kojoj brodic nas ostavio, a u samom parku ima hrpa staza po kojima onda mozes ici kroz djunglu do odredjenih lokacija, staze traju od pola sata, do cijelog dana..
Odlucile se za jednu plazu 2,6 km daleko, a pokazala se najbolja dosad investicija kupovina za 15 kn gumenih shuza za hodanje kroz sumu (jer stalno je sve mokro u rainforrestu), a shuze niti zuljaju, niti propustaju vodu, a toliko su umjetne da niti ne smrde :)
Mjesto zlocina nakon majmunske pljacke |
Uglavnom, stigle taj dan sretno kuci, a popodne sjedeci u restoranu kod recepcije, s pivicom u ruci vidjele najsmjesnija bica na svijetu, proboscic majmune koji imaju veliki nos i nema ih smisla opisivati.. (google it, vrijedi pogleda)
Neprijatelj broj 1 - par sekundi prije napada |
Klasika |
Moja super gumena shlapa sretno spasena iz gutajuceg pijeska |
Trek kroz djunglu |
Proveli jos par sati u rajskim prostranstvima, pa lagano natrag u Kuching - osjecaj stvarnog povratka kuci.. Gdje navecer bila neka kineska procesija i onda kao kineski karneval u Riu - kilometarska kolona sa zmajevima, orkestrima, kineskim Lagartom, u sto boja, oblika i uniformi.. Kineski zmajevi su ogromne lutke koje obuku 2 covjeka - jedan cini prednje, drugi zadnje noge, pa se zatrcavaju po cesti i tamo gdje im netko ostavi neki dar - voce ili slicno, se zalete prema tome i tamo plesu.. Savrsen docek.. a i izasle van da proslavimo pobjedu.. Pa upoznale neku Americko, cesko, spanjolsku ekipu u filipino restoranu od kojeg ce mi gazda danas dati neki svoj duhan, i gdje s jednim od tih stranaca zavrsile na karaokama, gdje upoznale lokalnu ekipu od koje meni najsimpaticnija bila djevojka 22god - pjevacica u usponu i neki 28g decko o kojem svi pricaju kako zna plesati, a on se smijulji sramezljivo i govori, kasnije, kasnije cu.. a Asja si nasla naravno neke 2 nenormalne nove prijateljice i morala ju doslovno odvuc da dodjemo doma :) Pa eto mama, kao sto si pisala, kada ponekad razmisljas sto li ja sad radim - u gradu usred djungle u karaoke baru pjevam Zombie od Cranberriesa..
Sve je naprosto prepuno ovoga.. |
Slike slijede drugi put, smrzava mi se kompjuter... A mi sutra letimo za SABAH...
ideeeeeš! koliko teksta! moraću uzet pauzu na poslu da to pročitam!
ReplyDeletepuse vas dvje!
Tena Š
Nisi spomenula da bi to moglo biti opasno. Čuvajte se . Puse.
ReplyDeleteThis comment has been removed by the author.
ReplyDeleteSjedim u svom dnevnom boravku, vani kisa, cmoljavo, tipicno zagrebacki...i mislim si...kako je moj zivot dosadan...iako sam isto okruzena majmunima samo neke druge vrste!
ReplyDeleteMolim slikice brzo!!!
Tamara B.
a sto da vam kazem ludace jedne...
ReplyDeleteumirem od smjeha...
ali znate i mene da mi razum progovara...pa to su divlje zivotinje...ljepo sto vam se bude instikti ali TO SU NEPREDVIDLJIVA STVORENJA!!!!
ajd zato pamet u glavu da ne bi ja morala trazit zamjene
Tena, ove zivotinje su prave i nisu iz crtica. Pokusajte to imati na umu. Stalno. Puno mislim na vas.
ReplyDelete